Radmila Ćosić: Svjetski a naš, od Like do Amerike
U okviru projekta portala Tesliarium, posvećenog obeležavanju 170 godina od rođenja Nikole Tesle, predstavljamo pesmu „Svjetski a naš, od Like do Amerike” autorke Radmile Ćosić.
Kroz niz biografskih slika, porodičnih uspomena, anegdota i motiva koji su obeležili Teslin život, autorka prati njegov put od ličkog zavičaja do Amerike i svetske naučne slave. Posebno mesto zauzimaju majka Đuka, detinjstvo, školovanje, pronalazački dar, golubovi, Nijagara i čežnja za zavičajem, pa pesma Teslu istovremeno predstavlja kao univerzalnog genija i čoveka duboko vezanog za svoje poreklo.
Ljeti u ponoć, sijevnu munja, osvijetli tamu,
rodi se milo luče, obradujući svoju mamu,
u kući strma krova, kraseći ponositu Liku,
podvig svoj ispisaće odlaskom u daleku Ameriku.
Kako to biva, od početka sama,
krstiše raba Božijeg u Nikolu,
u pravoslavnom hramu Svetog Petra i Pavla,
ime veličano svijet će da proslavi,
pronalascima praktičnim čovječanstvu što javi.
Majčine dobrote, rukatosti, izumitelj uma bistra,
očeve naobraženosti, snage, voljenoga krsta,
neobično pamćenje krasi, jedinstven i nesvakidašnji,
nevjerovatna karaktera, svjetlošću sve će da objasni.
Imao se rašta i roditi, strasno gutajući obrazovne knjige,
daleko od iščuđavanja, neshvaćene brige,
prutom i žicom namamiće ribu u žuru,
sa dječacima izum podijeliti, započeti brošuru.
Dugo čuvajući tajne, nesebično monopol daće,
nove izume otkriće, u zamisli istrajaće,
rastavljajući i sastavljajući satove đeda, uviđa greške,
vjeruje u naslijeđen talenat, rješava zadaće teške.
Na školskoj vježbi za pritisak ne znaše, al’ odlijepi,
nekim čudom usisnu cijev pumpe otčepi,
silni mlaz vode izbi u visine same,
problem riješen, divljenjem tapkaše mu rame.
Ranih dogodovština sjećao se život cio,
školovan od Gospića, Karlovca, Graca, Praga,
silna želja za naukom odmalena draga,
bezvremenski pronalazač, prorok tehnološkog doba,
nevjerovatnih osobina, Bog pitaj koliko patenata isproba.
Milujući mačka crna, sijevnu dlaka, elektricitet otkriva,
golubovima opsjednut, golubica kraj stvaranja priziva,
elegantan džentlmen sa rukavicama bijelim,
pristaje mu samoća, a hranjenje golubova veseli.
U njegovoj glavi stvarale su se vizuelne skice,
konstruisaće razne mašine, naprave,
do blještavila i bljeska iz žaruljice,
kad sve savršeno u svojim završecima spoji,
na uvid radnicima daje aparaturu da se kroji.
Čudni gromovi tutnjaše njegovim mislima u glavi,
počevši od četiri centra, u Americi se zabavi,
da ostvari vizije, stvori neviđena čuda,
svojim obrtnim poljem obasja strujom planetu,
danas ga veličaju i slave svuđe po bijelome svijetu.
Njujork, Menhetn, Nijagara, pa opet postojbina Lika,
rodoljub u srcu, u duši žal, nedostaje majčina prilika:
„Niđe takva sira i kisela mlijeka ka u zavičaju što je!”
Sa ushićenjem i poštovanjem uživao bi u zalogaju svome.
Posjećujući bolna Pupina u postelji dok leži,
ostaće misterija iza zatvorenih vrata, čemu teži,
ispovjedivši se jedan drugome, kao dva rođena brata,
predanja se prenose, zvijezdama tkata.
Svijetli u tami, zahvaljujući osebujnosti Tesle,
u otadžbini urna, genijalna svjedočanstva, cipele svete,
pisma, dnevnici, patenti, makete,
četvrto po redu, Milutina i Đuke dijete.
Od Istoka preko okeana i sinjega mora,
nema institucije, nauke, kulture,
ni očiju u čovječanstvu da mu ime ne spominje,
odlikovan Ordenom Svetoga Save stepena prvog,
ostaje upamćen u svijetu za sva vremena,
malenkosti moje u hvalospjevu mrva.
Comments