Ivan Dimoski: Dobro jutro, gospodine Tesla

Dobro jutro gospodine Tesla

Dobro jutro gospodine Tesla, vidim da vam je trgovina puna vaših izuma, sve lijepo na jednom mjestu.

„Da, sve sam uspio posložiti. Sve ovo što vidiš je već samo po sebi prisutno bilo a ja sam samo to skupio na jedno mjesto. Znaš, sve što vidiš i sve što te okružuje čini jedno elektromagnetsko polje i sve je spojeno. Ali ne samo predmeti, iako znam da si vidio da predmeti mogu zrakom letjeti i gravitirati da nikuda ne idu. Da samo lebde. Zamisli, predmeti mogu biti privučeni drugim predmetima jer mnoge materije imaju prirodno u sebi magnete. Energija koja teče između tih predmeta je nevidjiva ali opet prisutna . No siguran sam da si ti to već na mojim predavanjima i vidio... poput struje, što je struja, jesi li se zapitao, što čini struju. Hm, znaš, o struji će generacije i generacije poslije mene koristiti struju a ponajviše elektromagnetske valove odnosno polja... ljudi će razgovarati iako nisu blizu jedan drugoga, čak ja razmišjam da će se ljudi i moći vidjeti ovako kao što se sada ti i ja gledamo a da uopće neće biti blizu jedan drugoga. Znaš, možda netko, Slavko recimo biti u mojim Smiljanima a gospodin Isak recimo ovdje u Americi oni će pričati na telefon i zahvaljujući elektromagnetskim valovima i prijenosu zvuka, tona i slike moći će se i vidjeti.

Poprilično revolucionarno, ne mogu to tako zamisliti, ali evo vi ste vizionar i siguran sam da će tako i biti. Imam osjećaj od sinoć uvečer dok sam sa suprugom plesao da iz nekog razloga trebam doći do vas iako se osobno ne poznajemo niti smo se ikada vidjeli. Kao da sam čuo glas u sebi i kao da sam pred očima vidio vašu sliku. Pratio sam vaš rad i sve mi se to čini zanimljivim ali ne mogu povezati zašto mi je glas u meni govorio da trebam jutros doći do vas.

Gospodin Tesla se blago nasmiješio i uvalio se još više u svoju fotelju uz uredno složen stol na kojem je bio samo maleni kotač na postolju koji se vrtio malo gore pa malo desno pa dolje i onda lijevo. Pogled mu se spusti na taj kotač i zadovoljno uzdahne onako duboko i pune snage. Taj kotač je on spojio i osmislio i to na način kojeg samo on zna.

„Znaš, ovaj kotač je izvučen u mojoj Hrvatskoj osmišljen u Britaniji a kompletiran ovdje na drugom kraju svjeta, u ovoj Americi, što ti to govori. Sve je spojeno i sve se može spojiti. Sve paše i odgovara u bilo kojem kutku zemljine kugle. Svugdje su isti elektromagnetski valovi. No, mislim, vezano za tvoj dolazak k meni, i kako ti kažeš glas iznutra koji ti je rekao da me potražiš. Ajmo tome, to je jedno području koje sam istraživao paralelno s onim javnim istraživanjem a o kojem nisam htio govoriti jer sam ionako crna ovca u ovom suludo ludom svijetu,pa kada bi još o tome pričao zapalili bi me na lomači kao neku vješticu. Pa, ovako, znači, kako je sve Elektromagnetsko polje tako su i ljudi zajedno s životinjama sastavni dio toga. Priroda, vode, rijeke, mora, planine. Svi smo spojeni, svi sa svima, jedino ljudi imaju uzvišenu svijest o postojanju svemira i beskonačne energije o kreaciji svemira, i onome koji je sve ovo stvorio. Prvo je stvorio životinje a onda su se duše s drugih planeta počele spuštati na ovaj planet. Znaš, postoje i druge galaktike, ali one su više u toj nekoj drugoj dimenziji, neko drugom paralelnom svijetu.Ne znam točno kako se zovu, ali se nadam da ću ih sresti i da ću moći vršiti eksperimente i tako doći do dubljih saznanja. Andromeda, Atlantida, Maye, stari Egipat, sazvježđa što misliš ima li života na tim sazvježđima?“

Uh zatekli ste me, pojma nemam o tome ništa, ja sam samo običan uredsko piskaralo i ne poznam ništa od toga, niti me je interesiralo.

„Vidi, u središnju čovjekovog bića se nalazi centar svega, onoga vidljivoga i onoga nevidljivoga, nepoznatoga. Taj centar je antena za spajanje sa svim bićima na ovoj planeti i svim centrima prirode. Probaj staviti ruku između srca i desne strane... negdje u sredini prsa i samo kaži u sebi. Ja sam u centru svijeta i pozivam svijet da se spoji samnom. Vidjet ćeš koje čudo će se dogoditi. Odmah će ti se životinje približiti, hihi i moji golubovi ali i opasni tigrovi, samo što te neće napasti već će ti ponizno prići da se druže s tobom i da te štite svako u svojoj ulozi. Vjeruj mi, doživio sam to. Prekrasan je to doživljaj. A spajanje sa drugim galaksijama je preko središnjeg djela tjemena na glavi. To je središnja točka i antena za uzvisine i više dimenzije. Probaj sutra kada ćeš biti sam kod kuće. Kada se tako spojiš onda će ti otkriti jedan drugi svijet koji ima odgovore na sva tvoja pitanja. I ona obična ljudska, poput posla, novaca, seksa, odnosa, pa sve do onoga što je tvoja ovo životna misija. Tada nestaju brige, i tereti života se odjednom otope i nestanu. Počneš doživljavati sve u sadašnjem trenutku i ne postoji ništa drugo, ni prošlost ni budućnost, one su, mislim tu, ali taj trenutak tvoje spojenosti je pokazatelj tog trenutka. Znam da nisi o meni uopće razmišljao niti sam ti iz nekog posebnog razloga došao kroz glas osim da se potvrdi ova elektomagnetska povezanost između ljudi, njihovih središta u prsima i tjemenima. Meni je došao glas da ćeš doći i da te pričekam u ovom svom dučanu koji inače i nije dučan već obična soba u hotelu na zadnjem katu. E, da, čujem da ti i supruga već godinama pokušavate imati djete ali vam ne ide. Puno je takvim parova u ovom našem gradu. Puno je bolesti i čudesa, kratkog života. Hihi osim mene svi su u mojoj generaciji pomrli. Zašto je to tako. U našem kodu je izvučen kod starosti i stavljen je ograničen tjelesni kod koji skračuje život i otvara portale bolesti, neplodnosti i ostalih na žalost neugodnosti života. Što misliš zašto je tome tako?“

Gospodine Tesla ja sam sada toliko izgubljen da više i ne znam što me pitate.

„Da, znam, tako je bio i gospodin Davor koji je došao iz Pazina k meni prije nekoliko mjeseci. Ispitivao me je o mnogim temama. Trebalo mu je mjesec dva da shvati ovo čemu sada tebi pričam. Postoji razlog zašto nam je uskraćen taj kod. Mi inače boravimo na tim višim galaktičkim dimenzijama ali duše žele iskusiti ono što na ovoj planeti postoji i ono dobro i ono loše, i biti vladar, poneki puta dobar a ponekad zao, duše žele biti prosjaci i živjeti od milostinje, vojnici, poreznici, ljubavnici, obiteljski ljudi, bolesnici, i zdravi , a kada duše to žele sve to proći onda se život mora prilagoditi pa se tako Bog umiješao i maknuo kod dugovječnosti. Ali znaš, tko želi može taj kod i vratiti, nije to zauvijek nestalo. Samo treba iz srca i svog središta zamoliti da se vrati, i zamisli sve će nerotkinje roditi koliko god žele djece, nestati će bolesti, depresije neće ni postojati, rak i slične kao neizlječive bolesti neće ni postojati. Ova planeta će postati mjesto blaženstva i divnog života kada bi svi ljudi evo poput tebe zamolili Boga – kreatora svemira da vrati kod dugovječnosti i zdravlja, kod božanske enengije koja je elektromagnetska energija koja nema ograničenja niti manjkavosti. Tek kada je Davor osjetio to na sebi vratio se u Hrvatsku i počeo pisati o tome. Ako gledamo samo na ljudskoj razini mnogi ljudi ima zaključanu u sebi energiju koja ih koči, što zbog straha i svoje nesigurnosti što iz razloga što su si tako oni sami sebi zamislili. Kada se ljudi oslobode toga puno će lakše disati i loše naslage energije će nestati i tada bi živjeli punim plučima slaveći život.

Mislim da je sada bolje ili da uđeš dublje u spoznaju ili da odeš svojoj kući pa da se vidimo nekom drugom prilikom.“

Gospodine Tesla, ja sam se utopio u vašim riječima, niti više ne znam niti tko sam i što sam. Idem sada radije svojoj kući pa naiđem ako ponovo čujem glas da treba doći do vas. Meni je sve ovo jedna bullshit priča ali dobro, čuo sam glas u sebi i evo došao sam k vama. Vidjet ču za dalje, naiđem možda u nekom idućem vremenu. Veliki vam pozdrav gospodine Tesla.

Ostala je praznina u kojoj je gospodin Tesla uživao jer on je spoznao baš kao što je i Davor Šišović iz Pazina spoznao...., a drugi, će tek doći na red....

Rođen 1970. godine u Zagrebu. Godine 2023. objavio je roman "Ponovo u očevom zagrljaju" (Diligo Liber), dok je istoimeno makedonsko izdanje planirano za 2024. godinu u izdanju Agencije za iseljeništvo Vlade Republike Makedonije. Iste godine učestvuje na susretu književnika makedonske dijaspore u Skoplju, gde predstavlja svoj autorski rad.

Roman "Australija" osvojio je treće mesto na konkursu za neobjavljeni roman u organizaciji izdavačke kuće Diligo Liber. Kratka priča "Zeleni vrt" pohvaljena je i uvrštena u zbornik Volim prirodu (Udruženje Zdrave navike, Beograd).

Poezija mu je objavljena u brojnim zbornicima i antologijama, uključujući:

• Kultura snova (Valentinovo, Poezija to smo mi, Sarajevo na dlanu, Zagreb na dlanu, Stihom dušu dišem),

• Diligo Liber (Mostovi od slova, Domovina, Spojimo stihove za večno prijateljstvo, Antologija hrvatskih pesnika),

• Naklada Protuđer (Rasplamsaj Oluje u pesmi i srcu),

• Mojsinjska Sveta Gora Makrešani (Pred kapijom Mojsinjskog neba),

• Književni klub Miroslav Mika Antić (Garavi sokak),

• Global Visionary Pen Legacy (The Cold of Winter, Lifeline Anthology, Gems or Stones, Mirror Mirror – na engleskom jeziku).

Na susretu pesnika makedonske dijaspore u Skoplju predstavio je svoj pesnički opus, čitajući pesme "Kolijevka i zemlja mog detinjstva" i "Makedonija".

Autor je i romana "Makedonsko devojče" (Virtus Books, 2022), kao i zbirke ljubavnih priča "Nježne usluge terenskog komercijalista" (VBZ, 2009). Njegova poezija objavljena je u više zajedničkih zbirki i časopisa, uključujući More na dlanu, Split na dlanu, Svim na zemlji mir i veselje, Šaputanje lipe i druge.