Veselinka Krković Marković: Nikola Tesla
U okviru projekta portala Tesliarium, posvećenog obeležavanju 170 godina od rođenja Nikole Tesle, predstavljamo pesmu „Nikola Tesla” autorke Veselinke Krković Marković.
Kroz motive svetlosti, tuđine, siromaštva, čežnje za majkom i rodnim ognjištem, autorka gradi emotivan portret Tesle kao genija čije je delo obasjalo svet, dok je njegov lični život ostao obeležen usamljenošću i nerazumevanjem. Nasuprot materijalnoj oskudici stoji ogromno duhovno i naučno nasleđe koje se u pesmi širi do same vasione. Završni stihovi Teslinu svetlost pretvaraju u simbol večnosti — u prisustvo koje traje kroz svaki zračak i svaku svetlost.
Dokle noću svjetlost sija
I dok tamu mračnu skriva
Teslino je ime vječno
Ispisala istorija.
U tuđini dok je bio
Izum su mu drugi krali
Nedostižni njemu bjehu
Primijeniti ga nijesu znali.
U tuđini bez ikoga
Željan majke i ognjišta
Kako moga moj narode
Da geniju ne daš ništa.
U siromaštvo da je umro
Sa suzama članak čitam
A njegovo bogatstvo je
Vasiona svakolika.
Grešnici su paklom pošli...
Njemu u raj duša blista
Svaki zračak, svaka svjetlost
Nikole je Tesle bista.
Comments