Tamara Dragić: Svjetlost uma
U okviru projekta portala Tesliarium, posvećenog obeležavanju 170 godina od rođenja Nikole Tesle, predstavljamo pesmu „Svjetlost uma” autorke Tamare Dragić.
Kroz jednostavne i simbolične slike vremena, kiše, tišine i svetlosti, autorka govori o Teslinom trajnom prisustvu kroz njegova dela. Iako fizički više nije među nama, njegovi izumi, ideje i naučno nasleđe nastavljaju da žive, dok „svjetlost uma” postaje metafora znanja koje ne prestaje da zrači i da se prenosi budućim generacijama.

Tesla nam ostavi mnogo,
kroz dane i kroz vrijeme,
gazio hrabro je nogom,
noseći nauke breme.
Njega odavno nema,
ali ga kiša ne briše,
čini se samo da drijema,
iako više ne diše.
Živi kroz svoja djela,
izume vlastite ruke,
nema vidljivog tijela,
al’ dušom šalje zvuke.
Treperi svjetlost uma
i vječnim sjajem traje,
kao raskošna šuma,
hlad kad širi i daje.
Tamara Dragić












Comments