Jasmina Hanjalić: U pustini
U okviru projekta portala Tesliarium, posvećenog obeležavanju 170 godina od rođenja Nikole Tesle, predstavljamo pesmu „U pustini” autorke Jasmine Hanjalić.
Pesma donosi melanholičan portret Tesle u njegovim poznim godinama, između samoće tuđeg sveta i sećanja na zavičaj. Kroz motive groma, vodopada, smilja, pustinje i Sunca, autorka suprotstavlja njegovu ogromnu stvaralačku snagu unutrašnjoj usamljenosti. Tesla se pojavljuje kao čovek koji je svetu ostavio svetlost, energiju i vreme budućnosti, dok je sam ostao okružen tišinom i uspomenama.

Nikoli Tesli
Tamo daleko, u bezdomu gluhom,
pokrivao se blijedim spomenima,
nikoga ne bilo na vratima dočeka.
Neslomivo, silinom, kao tornado,
gromovima vodopade lomio je da
osjaji svaki pedalj zemaljske tmice.
U vrevi tuđeg svijeta nedostaju
rodni mirisi zlaćanog smilja,
sȃmi čarobnjak u zloj pustini.
Smrt je neumitna često spas,
stigla u danu slave rođenju,
vizija i misija u miru klonuše.
Sunce svoje ostavio svima,
njime zagrijao kam i pepeo,
poklonio vrijeme nesvršeno.












Comments