Ana Ðurović: Nikola Tesla
U okviru projekta portala Tesliarium, posvećenog obeležavanju 170 godina od rođenja Nikole Tesle, predstavljamo pesmu „Nikola Tesla” autorke Ane Đurović.
Kroz snažne kontraste svetlosti i tame, genija i ljudske sujete, autorka gradi potresnu sliku Tesline sudbine. Njegove ideje osvetljavaju svet i postaju temelji novih „carstava”, dok on sam ostaje usamljen, neshvaćen i udaljen od pripadnosti i doma. Pesma istovremeno govori o nepravdi prema velikom pronalazaču i o nemoći prolaznog sveta da ugasi ono što je prevazišlo svoje vreme — ideju, viziju i svetlost koja nastavlja da vodi kroz tamu.
Bez zemlje, bez doma, u tuđem svijetu,
hodao tiho kroz vječnost svoju,
ostavi trag na planeti ovoj
i dade joj svjetlost, snagu i boju.
Ali ljudi genija izdaše,
kao što vazda prodamo bolje;
Njegovim svijetlom svoj put osvijetliše,
i on osta bez snage i volje.
Ostaviše ga u sobici samog,
da broji dane kroz prozor sivi,
zbog ljudskog srca sujetnog i hladnog,
koje ne umije s divom da živi.
Gradiše carstva na njegovoj misli,
prodaše iskru što s neba skide;
Sitni bijahu za njegove snove,
on dalje od svih u vječnost vidje.
A oni što su mu uzeli snove,
i dalje traže tu svetu moć;
Znajući da ih iz vječnog mraka
njegova ideja vodi kroz noć.
Jer genije živi van ljudskih međa,
gdje ne doseže ni zavist ni strah;
Ugasiše sunce svijeću da zapale
i da mu ideje spale u prah.
Comments